Papa Grgur IV. odredio je 835. da se blagdan Svih svetih slavi 1. studenoga, a opat u Clunyu sv. Odilo uveo je 998. Dušni dan koji se slavi 2. studenoga.

Ovih se dana sjećamo dragih ljudi koji više nisu s nama. 

Pod izrazom "svi sveti" ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Takvih je zasigurno bilo i ima i u našoj blizini. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja.... svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.

Sjećanje na pokojne te molitva da im se oproste grijesi kao i molitva za njihov zagovor trajno učvršćuju vezu kršćanskih vjernika u Duhu, kakvu ljudi najčešće ne uspijevaju uspostaviti u ovom svijetu.

Dan Svih svetih kao i Dušni dan trebali bi nas podsjetiti  da se jednom propušteno ne da više nadoknaditi. Prilika je prokockana, slavlje propušteno, vrata zaključana. Svjetiljka života ne gori vječno, moramo se pobrinuti za dobra djela.