Cilj nam je da djeca dožive školsku knjižnicu kao mjesto na kojem će pronaći i starije knjige koje su čitale njihove bake i djedovi, a koje nam svjedoče o povijesti i razvoju naše i strane dječje književnosti.  Također nam je važan cilj u projekt uključiti i roditelje (čitanje s djetetom radi druženja, zabave i razonode, čuvanje knjiga bez obzira na njihovu starost, razvijanje pozitivnog odnosa prema čitanju u obitelji, razgovor s djetetom, razmjena dojmova i iskustava, osjećaja i stavova…)

Projektom  razvijamo  vještinu čitanja, razumijevamo pročitano te povezujemo usvojene pojmove  sa stvarnim životom.  Razvijamo potrebu čuvanja knjiga, uočavamo važnost školske knjižnice u čuvanju ne samo knjiga nego i kulturnog nasljeđa i našeg identiteta.

Tijekom školske godine  imat ćemo različite aktivnosti uz čitanje  knjige Josipa Vandota,  Kekec nad samotnim ponorom.

Djecu je zaintrigiralo  ime Kekec, što je to ili tko je to. Čitanje naglas prate s pozornošću, komentiraju događaje, traže objašnjenja nepoznatih riječi (arhaizmi). Žele znati gdje je to mjesto,  jesu li događaji i likovi stvarni. Pokazuju naklonost prema liku Kekeca, raduju se njegovim pozitivnim reakcijama prema sestri, drugim ljudima koji ga okružuju, životinjama i prirodi.  Zanima ih mjesto i vrijeme događaja, način života u to vrijeme...

Eto, to su reakcije nakon pročitane jedne trećine knjige.

Nakon svakog pročitanog odlomka radi se razredna slika i dio teksta koji će se na kraju povezati u cjelinu, tj. razrednu slikovnicu što djeca s radošću prihvaćaju i sudjeluju u tome.