VUKOVAR

Patnja, znoj, suze, tuga

I jedna cesta duga, duga, duga...

Djeca bez očeva,

Žene bez muževa,

Majke bez djece.

Istina srce zapeče.

Nepregledna kolona ljudi

Kreće na put bez povratka,

Na put mraka...

Neke sjene život im kroje.

U ravnu liniju sve ih postroje

Puškom, batinom, vikom

I sve prestaje snažnim krikom.

Ostaje vjera, ostaje nada

I žrtva krvavog grada.

Luka Smolčić, 5.b razred