Za spisateljicu Sanju Lovrenčić čuo  sam prvi puta ove školske godine kada smo počeli raditi na projektu o Ivani Brlić Mažuranić. Čitao sam dijelove njezinog romana U potrazi za Ivanom kao i ulomke dnevnika Ivane Brlić Mažuranić koji je književnica Sanja priredila.

Za mene je ovaj virtualni susret bio pravo iznenađenje: nisam znao kako će to sve izgledati i jako me zanimalo što će nam sve književnica o sebi reći.

S književnicom su razgovarali voditelj i voditeljica programa, ali i ostali gosti koji su bili pozvani u emisiju.

Pričali su o različitim temama koje se tiču pisanja i rada naše književnice. Učenici i njihove učiteljice postavljali su različita pitanja. Naša skromna skupina je poticala učiteljicu da i mi postavimo nekoliko pitanja. Bili smo oduševljeni svaki put kada je naše pitanje bilo na redu i kada je književnica na njega odgovarala.

Začudio sam se kada sam shvatio koliko je toga književnica napisala, a pored toga je i prevoditeljica i pisac za djecu. Spomenula je neki unutrašnji nemir i znatiželju koji je tjeraju na pisanje. Dok je prevodila, naučila je vještinu pisanja. Rekla je da je imala sreće prevoditi nešto što je htjela, a naglasila je da njezini početci datiraju iz doma Quoruma. Knjževnica je dobitnica mnogih nagrada pa je tako i knjiga U potrazi za Ivanom nagrađena.

Za mene je ovih dva sata bilo jedno veliko i bogato iskustvo. Slušao sam i gledao jednu tako značajnu i kreativnu spisateljicu. Bio sam zaokupljen njezinim pričama i vrlo jednostavnim odgovorima.

Osjećam da je ovaj virtualni susret ostavio na meni trag te da sam bogatiji za jedan drugačiji doživljaj.

Hvala mojoj učiteljici koja mi je to omogućila.

                                                                        MARKO PAVLENIĆ, 6. razred