Istraživanje je potvrdilo da učenici vole čitati, ali motivacija za čitanje opada prelaskom u viši razred. Većina učenika smatra da čitaju dovoljno i s voljom. Učenici čitaju zbog užitka, smanjenja vremena provedenog na mobitelu, razvoja mašte i usvajanja čitateljskih kompetencija. Oni koji ne vole čitati (80% djevojčice) navode da im čitanje oduzima vrijeme i da knjige imaju previše stranica. Većina učenika pročita jednu knjigu tjedno. Učenici knjige biraju prema temi, naslovu i preporukama učiteljice, obitelji i knjižničarke. Omiljene vrste književnosti kod učenika trećeg razreda su sve vrste podjednako, dok četvrti razredi preferiraju romane i poeziju. Dobrom knjigom smatraju onu koja govori o temi koja im je zanimljiva, onu čiju radnju razumiju i koja ih nečemu nauči. Većina se učenika slaže s tvrdnjom da čitanje obogaćuje njihov jezični izraz.

Vrlo je mali postotak učenika koji pročitaju nekoliko knjiga godišnje, a samo jedan učenik ne pročita niti jednu knjigu. Postavlja se pitanje na koji način motivirati te učenike na čitanje. Osim roditelja koji imaju najveći utjecaj na formiranje čitateljskih navika prije polaska u školu, važnu ulogu u školi imaju učitelj i knjižničar. Dobivenim rezultatima omogućen je uvid u interese učenika što će služiti poticanju jačih strana učenika u cilju aktivnijeg pristupa čitanju. Učiteljeva sloboda odabira književne vrste i kreativnih metoda interpretacije istih doprinosi razvoju želje za čitanjem, a važna je i uloga školskog knjižničara koji ima veliku slobodu u ponudi raznovrsnih sadržaja kroz pristup različitih izvora znanja, aktivnostima, projektima i ostalim sadržajima.

Ovim istraživanjem naglašena je važnost prilagodbe književnih sadržaja učenicima koji ne vole čitati, kako bi se povećala njihova motivacija za čitanje, što je presudno za njihov obrazovni razvoj i ljubav prema knjigama.