Radni dan je započeo ugodnom šetnjom gradskim središtem: Gajevom ulicom, Trgom Ljudevita Gaja kojemu su u čast još davne 1891. Krapinci podigli spomenik, Magistratskom ulicom te Šetalištem hrvatskog narodnog preporoda.

Krapina se vrlo rano razvila u obrtničko i trgovačko središte zahvaljujući povlasticama kralja Ljudevita I. koje su joj omogućile autonomiju bavljenja obrtima, trgovinom i poljoprivredom, o čemu nam i danas svjedoče  mnogobrojne trgovine,  ugostiteljske radnje i obrtničke radionice koje smo uočili šetajući njenim središtem.

Krapina je rodni grad Ljudevita Gaja, hrvatskog pjesnika, jezikoslovca, novinara i političara, oca ilirskog pokreta, reformatora hrvatske abecede, autora prvog hrvatskog pravopisa i izdavača prvih novina na hrvatskom jeziku.

Prva postaja našeg putovanja kroz povijest ovog malog  pitoresknog grada bila je rodna kuća Ljudevita Gaja, danas pretvorena u muzej, gdje smo se nakratko vratili u preporodno doba. Izloženi portreti Gaja i njegove obitelji, namještaj, kopije Gajevih rukopisa, novine,  tiskani tekstovi, knjige i časopisi koje je uređivao i izdavao svjedoče nam o njegovoj važnosti za hrvatsku povijesnu i kulturnu baštinu.

Sljedeći cilj naše nastave bio je upoznati se i  s vjerskim životom grada Krapine. Zaputili smo se u župnu crkvu sv. Nikole, zaštitnika Krapine, koja se spominje već početkom 14. st. Današnja crkva je izgrađena početkom 20.  st . na mjestu stare gotičke crkve koja  srušena zbog dotrajalosti. U njoj se  čuvaju vrijedne relikvije i prekrasne orgulje, djelo orguljara Heferera. Crkva sv. Katarine i franjevački samostan te župna crkva sv. Nikole pravi su vjerski simboli grada.

Put nas je dalje vodio ka gradskim zidinama i srednjovjekovnom burgu koji se nalazi na strmoj stijeni iznad doline rijeke Krapinščice. Krapinska utvrda spominje se još davne 1225. kada je u njoj boravio hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. Arpadović. Kralj Ludovik I. Anžuvinac  dodijelio je Krapini 1347. status slobodnog kraljevskog grada, a nakon njegove smrti burg nasljeđuje novi hrvatsko-ugarski vladar Žigmund Luksemburški. Krapinska utvrda je kroz povijest često mijenjala svoje vlasnike: grofovi Celjski, obitelj Keglević, obitelj Drašković, a posljednji gospodari  bile su obitelji Lichtenberg i Ottenfels. Važno je naglasiti da se u  vrijeme turskih navala (kraj 16. i poč.17.st.) u krapinskoj utvrdi održalo čak pet zasjedanja Hrvatskog sabora.

Uz Krapinu se veže niz legendi od kojih su najpoznatije o braći Čehu, Lehu i Mehu i njihovoj sestri Vilini te o Crnoj kraljici.

Šetnju gradom nastavili smo prema arheološkom lokalitetu Hušnjakovo brdo i Muzeju krapinskih neandertalaca. Naime, ovaj prostor je naseljen još od kamenog doba što potvrđuju nalazi Dragutina Gorjanovića Krambergera, poznatog hrvatskog paleoantropologa, koji je 1899. otkrio ostatke neandertalaca starih preko 130 000 godina. Nakon kraće stanke za ručak, posjetili smo muzej u kojem smo se upoznali s nastankom Svemira, evolucijom Zemlje i čovjeka, te rekonstrukcijom života i običaja neandertalaca. Terensku nastavu završili smo obilaskom polušpilje na Hušnjakovu.

Dan je bio vrlo naporan, ali i nezaboravan doživljaj kojeg bismo rado ponovili.   

Fotografije pogledajte u našoj GALERIJI!